Budimpešta, 2. dio: Nemojte da ne platite kartu za javni prijevoz!/ Budapest, 2. rész: Nehogy ne vegyen jegyet a tömegközlekedés járművei!

Pogled na mađarski parlmanet preko Ribarskog bastiona

Za početak, jedna stereotipna. Tko se nije bar sto puta u životu švercao u javnom prijevozu, nije s Balkana. Čast iznimkama. Ali otprilike – logika je: Pa šta bih plaćao kartu kad idem samo deset stanica?! Nije stvar u godinama, obrazovanju, ekonomskoj situaciji, spolu, radnom mjestu. Ako se ukaže prilika za švercanje, švercaš se. Jednostavno.

I onda dođeš u Budimpeštu.

Nekoliko puta mi se dogodilo ni više ni manje nego četiri pretresa tijekom jedne vožnje metroom. Prvi put – prilaziš aparatima za poništavanje karte i dočekuju te kontrolori pored aparata te nadgledaju jesi li dobro precvikao valjanu kartu. Drugi put – ulaziš u metro, vozilo i odjednom se stvore kontrolori, sa svih strana ti prilaze i hvata te panika kad shvatiš da kartu nisi stavio ni u prvi, ni u drugi džep, već četvrti za kojim si posegao, a oni te počinju čudno gledati. Poslije toga stišćeš tu kartu u ruci kao dobitni listić na lotu, jedina tvoja nada da izađeš iz metroa na danje sunce. Izlaziš iz metro vozila, kad ispred tebe, prije pokretnih stepenica koje te izvode iz podzemlja, opet stoje ONI. Karta ti je već zgužvana i vlažna, ali propuštaju te, još uvijek mogu pročitati kod. Kad si se popeo stepenicama, i u nekoj daljini počeo nazirati zrake sunce, evo ih opet i stoje metar dalje – četvrta i posljednja provjera. Pokretne stepenice nemilosrdnom brzinom izbacuju putnike na polje, a oni, neočekujući još jednu kontrolu, već su spremili kartu u džep, pa se jedno u drugog zabijaju, nastaje krkljanac, ali karta se mora izvaditi i predati na uvid. Na ulici si, gledaš nebo, na tren zaboraviš gdje si i zašto pošao te jedina dobra ideja ti se čini da sjedneš na prvu klupu, ili još bolje u prvi kafić na kavu.

Prije otprilike dvije godine čula sam vijest kako Budimpešta planira uvesti mašine na ulaz u metro gdje bi se vrata automatski otvorila kad putnik prinese kod svoje karte ili slično. Takav sustav u Hrvatskoj postoji kad primjerice ideš na wc na Autobusnom kolodvoru u Zagrebu, samo tamo prvo ubaciš tri kune i onda ti se vrata otvore. Ima ga i Rim… Vijest me pravo zabrinula jer je to značilo da će tisuće ljudi u gradu dobiti otkaz. Svaka stanica uvijek ima dvoje ljudi na ulazu, vjerojatno postoje dvije do tri smjene dnevno – to je minimalno 6 ljudi po stanici, a one velike kao Deák Ferenc tér koji je križište tri linije ili Örs vezér tere u svakom trenutku imaju 6-8 ljudi kod aparata za karte. Tu se vjerojatno izmjeni dnevno i 30 zaposlenika. Ako se uzme u obzir da Budimpešta ima četiri metro linije, i svaka ima od 10 do 20 stanica, pa računajte.

Javni prijevoz u Budimpešti je izuzetno učinkovit i brz. Ako se vozite metroom danju, svake tri minute prolazi jedan. Busevi, tramvaji i vlakovi su u sličnom rangu. Žuti tramvaji u starinskom štihu koji voze uz Dunav su gotovo atrakcija. Metro 1 koji vozi od samog centra, Vörösmarty téra do  Mexikói úta ispod Andrássyijeve avenije treći je najstariji metro na svijetu, a drugi u Europi. Zaštićen je UNESCO-om, a svaka stanica je kao mali muzej. Posljednju liniju – metro 4 su završili nedavno, u ožujku 2014. i isto je svaka stanica priča za sebe, u jednom modernom i futurističkom stilu. Valja se njom provozati makar zbog razgledavanja. S njom je zanimljiva priča da su tih 7.4 km gradili od 2005., nevjerojatno velika količina novca se progutala, a tijekom radovo iskakale su brojne lude greške i popravci, ali sad je tu i operira.

Mana je što nije jeftin, a najskuplje je kupovati kartu po kartu. Jedna (vonaljegy) dođe 350 ft što je oko 10 kn, a vrijedi sam za jednu jednosmjernu neisprekidanu vožnju. Ako trebate do svog cilja promijeniti dvije linije, recimo idete prvo busom, pa onda metroom – morate dvije karte kupiti, i ta vožnja onda dođe 20 kn. Jedino ovo ne vrijedi na Deák Ferenc téru ako ste unutar metro sustava gdje možete promijeniti liniju s istom kartom. U slučaju kraćih posjeta gradu, najviše se isplati kupiti blok od 10 karata (10 darabos gyűjtőjegy) koji dođe 3000 ft, blok od 5 karata od kojih svaka traje 24h (5/30 BKK napijegy) za 4550 ft, trodnevnu kartu (Budapest 72 órás jegy) za 4150 ili jednodnevnu (Budapest 24 órás jegy) za 1650 ft. S jednom takvom kartom možete zaboraviti cijelu ovu priču i opustiti se.

Kontrolu je lako prepoznati – imaju neku vrstu uniforme kao osoblje koji će vas dočekati na ulazu u stanicu i imaju na ruci logo BKK (Budapesti Közlekedési Központ; Centar za budimpeštanski javni prijevoz). Ako vas uhvate bez karte, imate dvije opcije – ili ćete na licu mjesta platiti 8000 ft ili ćete dati svoje podatke, pa će vam poslati račun na iznos od 16 000 ft. Ako odbijete i jedno i drugo, postoji mogućnost i uopće ne pretjerujem  – da će zvati policiju koja će vas dočekati na izlazu iz metro stanice i odmah strpati u maricu. U slučaju da primijetite veći broj kontrolora oko sebe, velike su šanse da je riječ o akciji koja je dobro isplanirana za borbu sa svim vrstama švercanja. Ako pokušate bježati, trčat će za vama, ako se pokušate izvući kao da ne pričate ni jedan jezik, osim svog materinjeg, koristit će se Google prevoditeljem ako treba. Ma nema vam spasa.

Jednom se dogodilo mojoj prijateljici da je kupila kartu koja vrijedi za 3 stanice. Ta karta se zove metrószakaszjegy (3 megállóra) i košta 300 ft. Bili su kasni večernji sati, a ona je trebala ići samo jednu stanicu više i nikad prije to nije napravila, pa smo zaključile – nema šanse… Lik koje ju je ulovio pričao je engleski bolje nego itko drugi koga je upoznala u Mađarskoj, izgledao je kao Arnold Schwarzenegger i slijedio ju je do bankomata kad je išla dignuti novac za kaznu. Putem joj je očitavao cijelo vrijeme takvu bukvicu kao da je opljačkala banku.

Meni se dogodilo jednom da su me uhvatili u tramvaju u 6 ujutro, ali uspijela sam se izvući s tim što sam rekla da sam tek stigla u grad i da mjenjačnice ne rade te nemam ništa forinti. Inače, ne mogu reći, znala sam se švercati u busu i tramvaju, možda i sto puta, pratila me sreća. Čak i u metrou na liniji 1 ili liniji 2 jer se rijetko znalo dogoditi da ih nema, možda zbog izmjene smjene, pauze ili kako zadnji metro 2 ide od Deák Ferenc téra u 11.30, često za taj zadnji više ne paze, čak i za pokoju liniju prije. Zapravo se možda najteže švercati u noćnim autobusnim linijama jer na svakim vratima bude kontrolor što zbog karata, što zbog sigurnosti. Ne sjećam se da sam se tamo… Ali svejedno općenito ne preporučujem tu praksu.

Htjela bih vam preporučiti jedan film na tu temu koji je snimljen u budimpeštanskom metrou i jedan je od najluđih, najzabavnijih filmova ikad. U isto vrijeme je i komedija, i triler, romansa, drama, akcija, fantazija, a metro je metaforički prikaz mračnog stanja uma u kojemu se nalaze naši junaci te ih anđeo izvuče van. Film započinje riječima direktora BKK-a koji naglašava da u ovom filmu metro ima tu gore spomenutu simboliku te da njihovi zaposlenici, kontrolori nisu kao glavni likovi u filmu i da je s dopuštanjem snimanja filma u metrou, želio doprinijeti umjetnosti i filmu kao projektu u čiji uspjeh vjeruje. Film se zove Kontroll, snimljen je 2003. i u njemu glume poznati mađarski glumci, a glavnu ulogu ima budimpeštanac Csányi Sándor (rođ. 1975.), meni vjerojatno najdraži mađarski glumac. Na YouTubeu se može pogledati s prijevodom na srpski i engleski, ali ako možete nabaviti kvalitetniju snimku – preporučam. Nije da želim pokopati napomenu direktora BKK-a, ali moguće je doživjeti iskustvo vožnje metroom kao u tom filmu. Ne kaže se bez veze da u svakoj šali ima pola istine. Uz link za film, stavila sam vam nekoliko linkova na stvarne snimke hendlanja prijestupnika od strane pravih kontrolora, pa usporedite.

Slučaj s metroom ide u korist jednog od mog viđenja Mađara, bilo na indivudalnoj ili široj razini. Ako im se događa velika nepravda, zločin, gnjusnost, vrlo tiho će patiti, a ništa ili vrlo malo će poduzeti. Ali zato će na male prekršaje, sitne krađe i slično poluditi, iskazati bijes i revolt za kojeg ne znaš ni da postoji.

TV reportaža o „brutalnoj kontroli karata“: 

Svađa kontrolora i putnika: 

Film Kontroll (prijevod na engleski i srpski): 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s